IZBJELJIVANJE ZUBI
Oduvijek su ljudi težili postizanju sjajnog, savršenog, bijelog osmijeha.
Iako je uvijek aktualno, dolaskom proljeća upiti za načine i rezultate izbjeljivanja zubi znatno se intenziviraju. Stoga je dobro podsjetiti što je to izbjeljivanje, koji su rizici, koliko mogu biti ispunjena očekivanja, kolika je trajnost postignutog i kakve su sve metode dostupne.
Uz današnje "bombardiranje" raznim reklamama s televizije, interneta, jumbo plakata, uvelike raste i naša želja da napravimo nešto za sebe i svoj izgled i zdravlje, a opet vrlo je teško odlučiti što stvarno djeluje, a što je samo reklamni trik koji ponekad više šteti nego koristi.
Izbjeljivanje zubi je stomatološki postupak koji spada u područje estetske stomatologije. Postoje dva razloga izbjeljivanja: kozmetičko, gdje se izbjeljuju svi zubi za nekoliko nijansi, i izbjeljivanje dekoloriranih zuba uzrokovano fluorozom ili upotrebom tetraciklina. Još jedan uzrok tamnjenja zuba je devitalizacija zuba odnosno vađenje živca, ali u tom slučaju je to pojedinačno izbjeljivanje nešto drugačijom metodom.
Neke metode izbjeljivanja su se počele koristiti još u srednjem vijeku, a zadržale su se do danas kao "uradi sam" postupak. Korištenje kiseline kao što je limunska kiselina ili abrazivnih sredstava - sode bikarbone, trljanja zubi listovima kadulje ili unutrašnjim dijelom kore banane, pa sve do izbrušavanja površine zuba kako bi se uklonio dio cakline koji je "upio" najviše pigmenata iz hrane i pića koje konzumiramo. Niti jedna od tih metoda nije preporučljiva jer uništava oklop zuba - zubnu caklinu.
Tako zubi postaju jako osjetljivi na vanjske podražaje (toplo, hladno, slatko kiselo), a i podložniji stvaranju karijesa. Uz sam zub, oštećuje se i zubno meso koje se povlači, a jakim i nepravilnim četkanjem uz upotrebu abrazivnih sredstava stvaraju se i deformiteti zuba - klinasti defekti, bolni i estetski loši dijelovi zubnog vrata.
Danas postoji izbjeljivanje zuba koje ne oštećuje zubnu caklinu ukoliko se primjenjuje pravilno u ordinaciji ili kućno, prema uputama i pod kontrolom stomatologa. Mehanizam je da se iz gela koji se nanosi na zub oslobađa kisik koji se veže za pigmente i tako ih eliminira.
U ordinaciji se koriste jača sredstva, 35- 40 % hidrogen peroksid čija se aktivnost pojačava posebnom lampom ili laserom. Tretman se, ovisno o početnoj boji i željenom rezultatu, ponavlja 3-4 puta po 30 min. do sat vremena u razmacima od 4-7 dana.
Za kućnu upotrebu koriste se posebno izrađene individualne udlage koje imaju prostor u koji se stavlja gel za izbjeljivanje 10-16% hidrogen peroksid. Udlaga se nosi svakodnevno po nekoliko sati 1-2 tjedna.
Ove dvije metode se mogu kombinirati, ovisno o dogovoru pacijenta i stomatologa.
Najčešća nus pojava izbjeljivanja je zubna preosjetljivost, koja je kratkotrajna jer sva profesionalna sredstva za izbjeljivanje sadrže fluor koji pomaže remineralizaciji.
Moguće je i kratkotrajno oštećenje rubne gingive koje nije toliko često jer se prije apliciranja sredstva za izbjeljivanje zubno meso mora zaštititi.
Vrlo je važno prije početka tretmana informirati pacijenta o samom postupku, vidjeti koja su pacijentova očekivanja i mogućnosti postizanja optimalnog rezultata na obostrano zadovoljstvo. Potrebno je kompletno sanirati zube, što podrazumijeva popravak svih karijesnih lezija, temeljito čišćenje zubnih naslaga i kamenca. Potom se kontrolira i registrira boja (prema ključu boja) prije izbjeljivanja kako bi se mogla usporediti sa postignutom nekoliko nijansi svjetlijom bojom nakon tretmana.
Treba upozoriti pacijenta da se samo prirodni zubi izbjeljuju, dok ispuni i protetski radovi ostaju u svojoj boji pa postoji mogućnost potrebe za njihovom promjenom kako njihova boja ne bi odskakala od nove, svjetlije boje zuba.
Za vrijeme tretmana (3-4 tjedna) potrebno je izbjegavati sva pića i hranu koja bi mogla obojiti zube jer su zubi za vrijeme izbjeljivanja nešto porozniji te rađe primaju pigmente. Tako bi se trebalo odreći kave, čaja, crnog vina, sokova, mrkve, cikle, brokule, špinata...Također bi trebalo izbjegavati cigarete koje uvelike negativno utječu na boju zuba, ali i na zdravlje usne šupljine općenito.
Potrebno je znati i da postignuta boja nije trajna. Kroz neko vrijeme će zubi opet primiti razne pigmente iz svega sa čim dolaze u doticaj pa će postupak biti potrebno ponoviti.
Ukoliko su Vaša očekivanja izuzetno bijeli zubi, kao porculanski tanjuri ili pločice, izbjeljivanje nije metoda kojom ćete biti zadovoljni.
Moderna stomatologija ima niz drugih riješenja kojima se može postići skoro sve što se tiče boje i oblika zuba.
Osmijeh je jako važan jer njime dijelite unutarnju sreću i zatovoljstvo sa svima do kojih Vam je stalo.